hvala
Želim da se zahvalim Čoveku koji me je uputio na ovo mesto, da podelim što imam sa onima koji hoće da čuju. Posle izvesnog vremena, padovi, odlasci i vraćanja učiniše me ne toliko zatvorenim koliko opreznim. Da mogu živeti hiljadu godina iskoristio bih vreme da naučim sve što sam ikada želeo, lagano, temeljno, u ritmu svoje duše. No, kako se to neće desiti iskoristiću ovo vreme koje mi je dato da uzvratim, dam ono najlepše iz sebe. To neće biti usmeren proces za koji sam već empirijski ustanovio da nije delotvoran a u nekim situacijama nosi obeležja zle kobi. Jednostavno, raširio sam ruke i zakoračio, bez straha, želja i očekivanja. Nosim tugu kao podsetnik, osmeh kao pozdrav, pesmu kao znak raspoznavanja i vreću punu sitnih darova za svu veselu decu koju srećem na ovom putu. Hvala još jednom Stepski Vuče, za ovaj divan i nesebičan dar!
Drugujemo, Vetar i ja
stari poznanici, večni saputnici
ispijamo vino iz vrča sudbine
upredeni u šapat na krovu sveta
Omadjijani harmonijom reke i obale
spašavamo Mesec iz mreže ribara
Daruje nas biserima majka svih zaborava
raspredena u Zvezdane struje
Kad zasja plamen na nekoj strani sveta
sva slova u kalendaru
od stida, sreće ili možda samo vina
dobiše crvenu boju